Prisežem vama, poginuli vitezovi, i cijelom hrvatskom narodu, da ću s ponosom i dostojanstvom nastaviti vaš put. Kao pripadnik Četvrte gardijske brigade, hrabrošću, čašću i poštenjem čuvat ću ugled imena koje ste vi stvorili. Branit ću s jednakom ljubavlju našu domovinu Hrvatsku i graditi je onakvom kakvu ste sanjali.Tako mi Bog pomogao!  Više o zavjetu +

Posljednje zbogom zapovjedniče

Sij 10, 2016 Napisao/la  Ivan Beneta, brigadni general u mirovini
Posljednje zbogom zapovjedniče

POSLJEDNJE ZBOGOM - Veterani 4.brigade ZNG ispratili na posljednji počinak utemeljitelja brigade i svog prvog ratnog zapovjednika

Ivo Jelić, utemeljitelj i prvi zapovjednik 4. brigade ZNG dana 6.1. 2016. izgubio je svoju posljednju bitku – bitku s teškom bolešću, unatoč svim naporima i vrhunskoj njezi koja mu je pružena u rezidenciji Dioklecijan u Splitu. Uz obitelj Jelić, generala su 9.1. 2016. na groblju Lovrinac na posljednji počinak ispratili Veterani 4. brigade, predstavnici udruga proizišlih iz Domovinskog rata, predstavnici Ministarstva obrane i Oružanih snaga te Ministarstva branitelja, predstavnici Splita i Splitsko Dalmatinske Županije kao i predstavnici drugih dalmatinskih gradova i županija, a na ispraćaj ratnom zapovjedniku 4. brigade došlo je i mnoštvo suboraca, prijatelja te građana Dalmacije. Odali su time posljednju počast čovjeku koji je u teškim političkim, sigurnosnim i obrambenim uvjetima stvaranja neovisne države Hrvatske uložio sebe u stvaranje osnovnih temelja obrane i oružanih formacija u Dalmaciji i time zadužio Split, Dalmaciju i Hrvatsku.
Knjiga žalosti je otvorena u prostoru Udruge veterana 4. Brigade.

Ivo Jelić rođen je u Liegeu, Kraljevina Belgija odakle se kao šestogodišnjak s obitelji 1947. godine vraća u Hrvatsku. Osnovnu školu završio je u Lovreću kod Imotskog, Srednju dočasničku školu JNA završava u Zadru, a nakon završetka radi u Osijeku. Godine 1965. upisuje vojnu akademiju u Beogradu, a nakon završetka radi u Štipu-Makedonija. Nakon Makedonije službuje na otoku Visu na dužnostima zapovjednika topničkih postrojbi, a tijekom službe po Dalmaciji i Splitu mijenjao je nekoliko dužnosti u JNA i Teritorijalnoj obrani. Umirovljen je u činu potpukovnika 31.12.1989. u Splitu, a odmah nakon umirovljenja uključuje se u pripreme za stvaranje Hrvatske vojske skupa sa svojim najbližim suradnikom iz tih dana - gospodinom Mladenom Bujasom.

Službu u Hrvatskoj vojsci započinje u drugoj polovici 1990. kad je imenovan zapovjednikom štaba TO Splita, Kaštela i Solina. Ivo Jelić nije čekao zapovijed za osnivanje postrojaba već s najužim timom suradnika od početka 1991. godine radi na organiziranju sveukupne obrane na području Splita i Dalmacije.
Na dužnost zapovjednika 4. gardijske brigade imenovan je danom njenog osnivanja 28. travnja 1991. godine, na sastanku u Vili Dalmacija.
Nakon dobivene zapovijedi tijekom svibnja, lipnja i srpnja 1991. Zapovjednik Jelić ustrojava 4. brigadu i priprema je za borbena djelovanja koja su uskoro uslijedila – i prije nego je ustrojavanje završeno.
Dužnost zapovjednika brigade predaje novom zapovjedniku Mirku Šundovu 03. lipnja 1992. u Hutovu i prelazi na novu dužnost u Hrvatsku ratnu mornaricu. Umirovljen je 09. siječnje 1993. godine u činu general bojnika Hrvatske vojske. Nositelj je odličja Bana Josipa Jelačića i odličja Kneza Domagoja.

Imajući u vidu da je 4. brigada ZNG  osnovana na sastanku u Vili Dalmacija dana 28.4.1991. te koji je teret pao na leđa njenog utemeljitelja kada je preuzeo zadaću formiranja brigade i stvaranja temeljnog oslonca obrane Dalmacije od odnarođene JNA i pobunjenih Srba, Udruga veterana 4. brigade uz potporu grada Splita i pomoć gardijske motorizirane brigade čija 2. bojna nastavlja tradicije ratne 4. brigade, organizirala je dana 8.1. komemorativni skup za preminulog generala Jelića upravo u Vili Dalmacija. Komemorativnom skupu su uz obitelj, prijatelje i suborce nazočili predstavnici vlasti Splita i Splitsko dalmatinske županije kao i iz drugih dalmatinskih gradova i županija, predstavnici Ministarstva obrane i Oružanih snaga, generali i admirali, predstavnici MUP-a, Ministarstva branitelja, predstavnici udruga proizašlih iz Domovinskog rata, vojni vikar, te mnogi građani. Toplim riječima od generala Jelića su se oprostili zamjenik zapovjednika 4. brigade ZNG iz 1991-92 – brigadni general Ivan Beneta, gradonačelnik Ivo Baldasar, župan Zlatko Ževrnja, general pukovnik Mate Ostović u ime Oružanih snaga te ministar obrane Ante Kotromanović, a klapa Sveti Juraj je otpjevala nekoliko prigodnih pjesama.

Na komemoraciji je otvorena i Knjiga žalosti u koju su se upisali mnogi štovatelji generala Jelića, a knjiga je nakon toga prenesena u prostore Udruge veterana 4. brigade gdje se suborci i građani mogu upisati sljedećih nekoliko dana.

General bojnik Ivo Jelić sahranjen je dana 9.1. 2016. uz vojne počasti, puhački orkestar i klapu HRM na gradskom groblju Lovrinac, u Aleji branitelja, uz nazočnost mnoštva suboraca, građana i predstavnika državnih i lokalnih vlasti dalmatinskih gradova i županija. U ime Veterana 4. Brigade od generala su se oprostili načelnik Stožera i njegov zamjenik iz ratnih 1991 i 92. Brigadni general u mirovini Ivan Beneta, te gospodin Ante Deur izaslanik Predsjednice Republike  gospođe Kolinde Grabar Kitarović.

Misa zadušnica održana je u župnoj crkvi na Trsteniku, a veterane brigade i generalove suborce posebno je dirnula propovijed fra Bože Ančića, vojnog kapelana gardijske motorizirane brigade, kao i nazočnost mladih gardista 2. bojne gardijske motorizirane brigade – bojne koja nastavlja tradicije ratne 4. brigade Zbora narodne garde.

Teret koji je Ivo Jelić preuzeo toga travnja 1991. sa zadaćom ustrojavanja 4. brigade, prelazi realne mogućnosti jednog čovjeka. Taj teret je tražio viziju, odricanja, dane i tjedne nespavanja, zapovjedne, organizacijske i motivacjske sposobnosti, a najviše one ljudske potencijale kojih čovjek najčešće nije svjestan da ih ima i ne može sa sigurnošću reći: da, ja to imam, ja to mogu, ja ću sigurno uspjeti.

Tih i samozatajan, s malo riječi, ali s velikim srcem i spremnošću saslušati svakog čovjeka krenuo je u formiranje postrojbe. Njegovi suborci, članovi užeg tima i Zapovjedništva brigade iz toga vremena početaka, sjećaju se dana i noći koje je provodio organizirajući timove i posao na formiranju postrojaba brigade, ali isto tako i organizirajući ljude koji su mu se javljali nudeći pomoć brigadi od civilnih struktura, od naših ljudi pa i stranaca koji su se javljali i dolazili iz drugih država nudeći pomoć.
Brigada kojoj je s najbližim suradnicima udario temelje vrlo je brzo, i prije nego se do kraja fomirala, dobila prve borbene zadaće. Raspoređena je od Metkovića, Imotskog i Sinja, preko Kijeva i Drniša do Zadarskog Kruševa, što višestruko nadilazi realne mogućnosti jedne brigade. Borbe su počele i prije nego su se postrojbe brigade razmjestile u dodijeljenim područjima.

Zapovjednik je bio tamo gdje je najteže, bio je potpora i oslonac u teškim trenutcima. Nakon borbi na Kruševu, te obrane Zadra u borbama na Dračevcu, Ploči i Bokanjcu, dakle na samom rubu grada, zaustavljanja neprijateljskog napredovanja u sudjelovanju s 112. Zadarskom Brigadom, 113. Šibenskom brigadom, 126. Sinjskom brigadom i drugim domicilnim postrojbama i stabilizacije srednjedalmatinske bojišnice, dijelom snaga, a ubrzo i cjelom brigadom, zapovjednik Jelić prelazi na Južno bojište. Osobno se angažira na organizaciji upućivanja i smjena ljudstva brigade u pružanju pomoći opkoljenom Dubrovniku.

Brigada u prvoj polovici 92. stabilizira crtu na Južnom bojištu i pruža Hercegovini pomoć u obrani čime vraća dio duga odnosno moralne obveze koju su svi zapovjednici brigade osjećali prema borcima iz Bosne i Hercegovine, a koji su se od prvih dana stavili na raspolaganje za obranu neovisne Hrvatske i došli u brigadu.

Napad koji je brigada krajem svibnja 1992. prvi put izvela kao cjelina i u kojem je uz sudjelovanje 1. gardijske brigade i domicilnih postrojaba oslobođeno područje Popovog polja, Ravnog i Slanog, pokazao je da je zapovjednik Ivo Jelić sa svojim timom stvorio brigadu koja je u kratkom vremenu, iako uz skromno naoružanje i opremu, izrasla u najbolju postrojbu Hrvatske vojske, brigadu koja je postala rasadnik kvalitetnog kadra za popunjavanje drugih postrojbi.

Brigadu je predao sljedećem zapovjedniku kada je stasala, dokazala se u borbama i izrasla u respektabilnu postrojbu HV. Nije bio jedini ratni zapovjednik 4. brigade ali je bio prvi, bio je zapovjednik onda kad je bilo najteže. Oko pola godine nakon što je otišao iz brigade, general Jelić je umirovljen, ali jej i nakon umirovljenja pažljivo pratio daljnje borbe i ratne uspjehe brigade i bio je ponosan na svoju brigadu.

Ostajući aktivan i u mirovini, paralelno s prikupljanjem građe i pisanjem knjige, jako se je angažirao, kako kroz braniteljske udruge tako i osobno, na pomoći braniteljima u rješavanju problema koje su imali. U to je ulagao sav svoj autoritet i najviše bi ga naljutila šutnja ili površan odnos administracije.

Takav je ostao do posljednjih dana kada ga je teška bolest omela u planovima pisanja treće knjige.

Bio je vizionar, bio je lučonoša slobode i neovisnosti, bio je i ostao buntovnik, jaki čovjek za teška vremena. Na buntovnike se ne gleda blagonaklono ni kad su u pravu, ali oni guraju i vuku promjene i kad nisu u pravu.

Eto to je bio Ivo Jelić, utemeljitelj i prvi ratni zapovjednik 4. brigade. Riječi koje njegovi bliski suradnici i suborci koriste ovih dana razmjenjujući uspomene na tog časnog čovjeka su: hrabrost, viteštvo, beskompromisni stav, poštenje, odlučnost, briga za svakog čovjeka. Zahvaljujući tim osobinama udario je temelje i izgradio 4. brigadu ZNG, udarnu postrojbu Hrvatske vojske, s njom je prošao sva dalmatinska bojišta i time je to svoje životno djelo učinio besmrtnim.

Svoje posljednje dane, kada ga je bolest toliko savladala da je trebao stalnu stručnu njegu, general Jelić je proveo u vrhunskim uvjetima rezidencije Dioklecijan, ovdje u Splitu, gdje je unatoč svemu preminuo dana 6. siječnja. Udruga veterana 4. brigade koristi ovu priliku zahvaliti se u ime obitelji i veterana 4. brigade gospodinu Juroslavu Buljubašiću i njegovom  osoblju na vrhunskoj njezi koju su pružili generalu Jeliću do posljednjeg dana.

Supruzi Dragici, sinu Marijanu, sestri blizanki Ivanki i bratu Nediljku kao i cijeloj obitelji generala Ive Jelića Udruga veterana 4. brigade još jednom izražavam iskrenu sućut.

Generalu Ivi Jeliću, svom prvom zapovjedniku brigade, Veterani 4. brigade i suborci iz najtežih dana rata, ponosni što su ga imali za zapovjednika i suborca žele vječni mir i pokoj. Neka mu je laka hrvatska gruda koju je toliko volio. Počivao u miru.

Ivan Beneta, brigadni general u mirovini

 

Prisežem vama, poginuli vitezovi, i cijelom hrvatskom narodu, da ću s ponosom i dostojanstvom nastaviti vaš put. Kao pripadnik Četvrte gardijske brigade, hrabrošću, čašću i poštenjem čuvat ću ugled imena koje ste vi stvorili. Branit ću s jednakom ljubavlju našu domovinu Hrvatsku i graditi je onakvom kakvu ste sanjali.Tako mi Bog pomogao!  Više o zavjetu +

Najnovije

Kolumne

Posljednje zbogom
Mario Tomasović:
Mario Tomasović: Hoće li
Ne dižite ruku na sebe,
Branitelje se sustavno

Poginuli pripadnici

DOĐIMO I POKLONIMO SE

kapelica

Svakog prvog petka u mjesecu, u 09.00 sati u Spomen kapeli "Sveti Križ" - voj. Dračevac održava se Sveta misa zadušnica za sve poginule i umrle pripadnike 4. Gardijske brigade.